slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "ispovedanje vere".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
velikomučenica Efimija je rođena, vaspitana i mučeništvom ovenčana u Halkidonu, gradu Vitinije, koji leži na zalivu Crnog Mora, prema Carigradu, s druge strane moreuza Bosfora trakijskog. Ona postrada za carovanja Dioklecijana [ 1 ], šesnaestog septembra, kada se i praznuje njen spomen. Danas pak spominje se čudo njenih česnih moštiju, projavljeno za vreme Četvrtog Vaseljenskog Sabora svetih otaca u Halkidonu 451 g. Tim čudom bi javljeno i potvrđeno pravoslavno ispovedanje vere ; i ono bi znak svetim ocima da ne pristupaju k opštenju sa zlovernima. A ono se dogodi na sledeći način. Patrijarh aleksandrijski Dioskor i arhimandrit carigradski Evtihije, još za života pravovernog cara Teodosija Mlađeg [ 2 ] izgradiše bogohulnu jeres protiv Gospoda našeg Isusa Hrista, slivajući dve prirode Njegove, božansku i čovečansku, u jednu prirodu. Svojim zloverjem oni zavedoše mnoge duhovnike i svetovnjake, i u svoju jeres uvukoše mnoge dvorske
su, ne da upozoravaju, već i da vrište ) farsejski licemerno klimaju glavama i govore o genetici ili o surovoj prirodi ili nekoj kosmičkoj grešci ... ispovedanje vere morao dobro da plati. Novine kažu da su mu ovim projektom sva vrata Holivuda, i njegove takozvane A - produkcije, zauvek zatvorena. Zato, neka se ne busaju roditelji - ateisti misleći da su im deca ' ' iznad ' ' staromodnog pravoslavnog hrišćanstva, jer su upali u veliku zamku - deca su im itekako unazađena, tačnije, vraćena su u paganska vremena Naime, naši čudočežnjivi mališani su sa TV-a zaraženi pogubnim paganskim veštičarem i magijom. Ono božansko u njima popunjeno je
broj hramova. Njihov kult posebno je negovan kod Grka i Rumuna. Što je kod Srba Sveti Sava, kod Grka je car Konstantin. Car Konstantin Prvi, rođen je 274. godine u Naisusu ( Nišu ). Posle očeve smrti 306. godine od vojske je proglašen za savladara severozapada Rimskog carstva. Počeo je da gradi hramove u Jerusalimu, Carigradu, koji je po njemu prozvan Konstantinopolj, Rimu i Triru. Najveća zasluga mu je, što je 313. doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanima dozvolio slobodu ispovedanja vere . Kasnije se i sam krstio. Njegova majka, carica Jelena zaslužna je što je pronašla ostatke časnog Krsta Hristovog kod Jerusalima .
molitve prepodobnog Teodosija oteraše jednom za svagda. Koliko prepodobni Teodosije beše hrabar u borbi protiv nevidljivih neprijatelja, toliko isto beše hrabar i u borbi protiv vidljivih neprijatelja Božjih. Jer on imađaše ovakav običaj: ustajući noću, on je mnogo puta tajno odlazio Jevrejima, hrabro se prepirao sa njima o Hristu, koreo ih i izobličavao, nazivao ih prestupnicima zakona i bogoubicama. Kao pravi podražavalac Hrista, on je silno žudeo da primi smrt za ispovedanje vere u Hricta, i to od onih ljudi od kojih je i sam Gospod Hristos primio smrt. Da je ovaj hrabri ispovednik Hristov stvarno imao želju da postrada za pravdu, vidi se iz sledećega: Za vreme njegovog igumanstva bestelesni neprijatelj, knez tame, poseja razdor među tri rođena brata, kneza ruska. Dva brata, Svjatoslav knez Černjigovski i Vsevolod knez Perejaslavski, nepravedno zaratiše protiv svog starijeg brata, hristoljubivog kneza Kijevskog Izjaslava, i prognaše ga iz
praksi nikakve podele crkava nije ni bilo. Istorija Hrišćanstva jasno i nedvosmisleno svedoči o tome da se radilo o postepenom otpadu, a ne podelama, tačnije, o otpadu zapadnih naroda i zapadnoevropskih konfesija od Jedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve. Crkva neprekidno postoji u svojoj punoći, dobivši ime Pravoslavna, tj. ona koja pravilno slavi Boga . ispovedanja vere . Ono je ranohrišćansko, apostolsko ispovedanje, od koga su posle, povođeni sopstvenom gordošću i prevarnim umom, otpale sve druge hrišćanske konfesije. Namera da se tamo neka prostestantska sekta izjednači u pravima sa Ruskom Pravoslavnom crkvom je zapravo pokušaj da se Rusija skrene ka tom pogibeljnom procesu duhovne degradacije, u kome se danas nalazi Zapad, u bezdušnosti i bezverju opšte propasti .
utemeljene na ljudskim pravima . ispovedanje vere i bogosluženja obavljanju se slobodno, pod uslovom da se njima ne krše odredbe člana 14.
imaju za cilj da unište osnovna prava i slobode sadržane u Ustavu ili da ih ograniče u meri većoj od one dozvoljene Ustavom . ispovedanju vere ili bogosluženjiima ili da otkriva svoja verska uverenja i ubeđenja; niko ne sme biti cenzurisan ili krivično gonjen zbog svojih verskih uverenja ili ubeđenja .
nezakoniti brak cara Konstantina [ 10 ]. Doveden u Carigrad po naređenju carevom, on bi mučen glađu i, najzad, poslat u zatočenje na pusto ostrvo, i tamo bačen u tamnicu. Car Mihail Rangava [ 11 ] dopusti svetom Josifu da se vrati iz zatočenja. Pod Lavom Jermeninom [ 12 ] sveti Josif pretrpe gonjenje za poštovanje svetih ikona. Lav ga, zajedno sa njegovim bratom Teodorom Studitom, podvrgnu mukama i zatvori u tamnicu. Kroz neko vreme car zatraži od njih da potpišu ikonoboračko ispovedanje vere . Sveta braća odbiše. Tada svetog Josifa baciše u smrdljivu tamnicu. Tu ga strahovito zlostavljahu i kinjahu. I stavljahu ga u sve strašnije i strašnije tamnice, ali sveti ispovednik ostade nepokolebljiv u svojoj veri. Tako mučen glađu i žeđu i svakom drugom mukom, sveti Josif skonča 830 godine i ode u večni život i odmor. ________________________________________ NAPOMENE: 1. Virit = Berit - sadašnji Bejrut - drevni grad Finikije na obali Sredozemnog Mora; u petom veku
one niže: Bog jedini zna ko je odličniji. Savršenstva retko gde ima, i treba biti snishodljiv prema slabijoj braći; mirna sloga skupocenija je od svega. Spasavajući neverujuće, imajte na umu da nije moguće ubediti svakoga učenim rasuđivanjem; pouke treba saobražavati prema različnim raspoloženjima svakoga po ugledu na lekare koji svoje lekove upotrebljavaju prema raznim bolestima ". Posle toga car Konstantin je živeo još deset godina i uvek se verno držao Nikejskog ispovedanja vere , i revnosno se starao da u svome carstvu utvrdi duh hrišćanske pobožnosti. Posedujući opšte obrazovanje, a posebno i bogoslovsko, on je vodio razgranatu prepisku sa pretstavnicima Crkve po pitanjima vere, pobožnosti i ustrojstva hrišćanskog života, a neretko je i u svome dvoru istupao pred skup dvorjana i naroda s poukama o veri i pobožnosti. Neobično trudoljubiv, car nije trpeo nerad. Velikodušan i vrlo skroman, on nije voleo ovacije. Stojeći sam na velikoj moralnoj
pobeda. Pobeda nad zlom, pobeda nad tamom, pobeda nad mržnjom, pobeda nad strahom, pobeda nad smrću . ispovedanju vere , Apostolskom Simvolu vere, jednostavno tvrdi: Verujem u vaskrsenje tela .
. Jedno od najstarijih zvona pronadjeno je u Ninivi ( grad na obali reke Tigris, pominje se 3000 godine pre Hrista ). U antickoj Grckoj zvona su sluzila za davanje znaka za uzbunu, a u starom Rimu za sazivanje naroda u hram na pogreb i sl. Zvona se pominju i u Bibliji. Drevni hriscani nisu mogli da koriste zvona zato sto su bili proganjani, pa su glasnici obavestavali vernike gde ce se odrzati bogosluzenje. Kad je Crkva, posle Milanskog ukaza 313. godine, dobila slobodu javnog ispovedanja vere , trebalo je necim javno pozivati vernike u hramove. Po ugledu na Judeje ( 4. knj. Mojs. 29. 1; 3. knj. Mojs. 23. 24 ) vernici su sazivani trubom, ali i drvenim maljicama kojima se klepalo na kapije hriscana. Mnogo kasnije su za objavljivanje bogosluzenja i najvaznijih delova u toku same sluzbe, na Istoku koriscene daske od tvrdog drveta i metalne ploce .
organizuje godišnji seminar o Vizantiji, a ovaj zbornik predstavlja četrnaesto okupljanje. U prvom tekstu, Antonije Brajer govori o poreklu ideala svetosti i nastanku agiografske literature, zatim govori o vizantijskom svetitelju u svetui na kraju o kulturi i umetnosti. Henri Čedvik u tekstu Pahomije i ideal svetosti govori o ranohrišćanskom viđenju svetosti navodeći Tertulijana, Origena i Jevsevija Kesarijskog, a zatim govori o Pahomijevom žitiju i njegovom ispovedanju vere i njegovo monaško pravilo i na kraju je govorio o Pahomijevoj zajednici i njegovim naslednicima koji su kasnije ustrojili monaški život na Istoku. Han Drajvers govori o razlici i sličnostima helenskog i orijentalnog porekla svetosti .
. Ako i ne budem ubijena od tebe, ipak neću biti lišena blaženstva sa mojim mužem u Gospoda Boga. Posle ovih reči namesnik je otera od sebe. A nakon sedam dana javi joj se u snu sveti Evdoksije i reče: "Kaži našem prijatelju i kućenadzorniku Makariju da ide na sudište i sleduje našem primeru, jer ga mi čekamo ". - Čim Vasilisa ispriča svoje snoviđenje Makariju, on tog časa ode k namesniku i objavi da je hrišćanin i učenik Evdoksijev. Namesnik, videći ga i slušajući tako neustrašivo ispovedanje vere , naredi da mu mačem odrube glavu. [ 8 ] Tako i Makarije otide za Evdoksijem i Zinonom k divnom podvigopoložniku Hristu, Gospodu našem, kome i Vasilisa ugodi, skončavši u dobrom ispovedanju vere, i predstade u liku svetih prestolu slave Božije, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha vavek. Amin .
" Kaži našem prijatelju i kućenadzorniku Makariju da ide na sudište i sleduje našem primeru, jer ga mi čekamo ". - Čim Vasilisa ispriča svoje snoviđenje Makariju, on tog časa ode k namesniku i objavi da je hrišćanin i učenik Evdoksijev. Namesnik, videći ga i slušajući tako neustrašivo ispovedanje vere, naredi da mu mačem odrube glavu. [ 8 ] Tako i Makarije otide za Evdoksijem i Zinonom k divnom podvigopoložniku Hristu, Gospodu našem, kome i Vasilisa ugodi, skončavši u dobrom ispovedanju vere , i predstade u liku svetih prestolu slave Božije, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha vavek. Amin .
za koje je nadležna Skupština Vojvodine . ispovedanja vere i njenog nesmetanog praktikovanja ".